Na 11 kilometara jugoistočno od Trebinja, uz samu granicu BiH i Hrvatske, smešteno je selo Uvjeća, autentično hercegovačko selo, daleko od glavnih puteva, koje predstavlja zapravo povratak u prošlost. Ovaj dragulj Hercegovine uskoro dobija novi sjaj i za turiste.
Pod pokroviteljstvom Eparhije zahumsko-hercegovačke, studenti banjalučkog Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta na proleće 2018. su boravili u selu Uvjeća, kako bi na licu mesta videli njegove specifičnosti, i svako u svom kretivnom viđenju ponudio ideje za njegovu revitalizaciju i komercijalno korišćenje. Sve pod uslovom da se ne menja autentični izgled sela, koje je bilo scenografija za film „Na mliječnom putu“ Emir Kusturice.
Jedan od ponuđenih radova nagrađen je prvom nagradom na 27. međunarodnom Salonu urbanizma u Rumi, održanog u organizaciji Udruženja urbanista Srbije. Studentkinja Dajana Papaz, koja je sa koleginicom Milicom Borić izradila nagrađeno Idejno urbanističko-arhitektonsko rešenje za uređenje Uvjeće „Novi stari duh hercegovačkog sela“, kaže za e-kapiju da se projekat odnosi na selo iz 19. veka u kojem su kamene kuće ostale uglavnom u izvornom stanju.
„Selo je napušteno zbog neodgovarajućih uslova za život, ostala su samo dva stanovnika. Naš zadatak je bio da damo neki novi duh i da u isto vreme zadržimo autentičnost ovog sela“, rekla je ona. Najveći izazov, kako kaže, za projekte koji se vežu za istorijska nasleđa je naći meru, odnosno da se ne ponudi previše komercijalizovan sadržaj čime bi se narušila autentičnost. Njihovo idejno rešenje je išlo u pravcu očuvanja autentičnosti bez dodavanja novih materijala koji bi narušili postojeće stanje.
„Aktivnosti koje bi se vršile u selu najviše se odnose na neki novi život koji bi se ogledao kroz ugostiteljske delatnosti. Pokušali smo da osavremenimo funkciju čatrnje, koja je stari hercegovački način uzimanja vode iz bunara, tako što bismo je iskoristili na novi način, odnosno napravili bismo banju ispred seoskih kuća. Ovaj novi način upotrebe čatrnje bi sačuvao uspomenu na to što je nekada bila. To je i bila glavna ideja našeg rada – da sve elemente i načine korištenja prostora na novi način oživimo, a da sačuvamo uspomene“, rekla je ona. Papaz ističe da u selu Uvjeća postoje terase, koje bi se iskoristile za nove kuće ili bungalove za odmaranje i prenoćište.
„Ideja je da na tim terasastim livadama budu kuće koje bi imale vidik i svoj prostor koji bi se koristio i za poljoprivredu. To su sve mali prostori koje smo hteli da uvežemo, odnosno da više kuća povežemo u jedan kompleks koji će pružati sve funkcije. Naše rešenje nudi i rekonstrukciju unutrašnjeg dela, odnosno enterijera gde smo nekim prostorijama dali namene – restoran, kuhinja, odmaralište„, navodi Papaz.
Ona ističe da se u blizini sela nalazi Petropavlov manastir koji bi se uvezao sa Uvjećom, odnosno da turisti koji dođu u obilazak manastira vide smernicu i za Uvjeću. „Monjahinje u tom manastiru prave vino koje bi moglo da se nađe u ponudi sela, čime bismo napravili i komercijalnu vezu. Majka i sin, koji su jedini stanovnici Uvjeće, mogli bi u kuhinji koja je predviđena našim rešenjem ponuditi svoje autohtone proizvode – med, sir, domaće suvo meso“, navodi ona.
U idejnom rešenju je predloženo da selo bude podeljeno u dve celine, odnosno dva različita sela, a da između njih bude mesto za prelo. Prvo selo bi bilo za domaćine, a drugo za goste. U ulici između sela bi bili izloženi domaći proizvodi, a tu bi se održavale i manifestacije.
Drugi tim studenata na čelu sa Jovanom Janjić i Ivonom Knežević, takođe su ponudili svoje viđenje revitalizacije hercegovačkog sela Uvjeća. Ovaj tim je dobio priznanje za svoje Idejno rešenje na Salonu urbanizma u Rumi.
„Želeli smo da sačuvamo sadašnje stanje sela i sve intervencije su urađene u ruševinama, odnosno onim mestima koji su nekada postojali. Ideja je da se intervencije unutar sela urade u drugačijem stilu kako bi se istakla slojevitost i vreme koje potrebno da jedno selo nastane. Svi objekti su urađeni drugim materijalima i u drugom stilu u odnosu na samo selo“, rekao je Jovan Janjić.
Kako kaže, selo je podeljeno u dve zone – u jednoj su predviđeni komercijalni sadržaji, koji su montažne terase na kojima bi se održavale razne manifestacije, a u drugoj zoni, odnosno stambenoj zoni sela, predviđene su smeštene jedinice gde ljudi mogu da borave jednu ili dve noći, a po potrebi i duže.
„Smeštajni kapaciteti nisu veliki, otprilike za dvadesetak ljudi, a predviđeno je da borave u kolektivnom smeštaju, odnosno spavaonicama, a bila bi i dva apartmana. Na terasama bi bili izloženi domaći, autohtoni proizvodi i ljudi bi se tu mogli upoznati sa načinom nastanka tih proizvoda, kao što su pršut, med, sir…„, navodi on i dodaje da su ova idejna rešenja značajna kako bi se ljudi upoznali sa selom Uvjeća, jedinstvenim biserom Hercegovine.
