„I danas bije jak život u varoši. Svi su dućani otvoreni. Kola i tramvaji saobraćaju bez prekida. Trgovina je zastala samo u maloj meri. Životne namirnice koje su inače preterano jeftine malo su poskupele. O oskudici u ljudima ne može biti ni reči. To nije nikakvo čudo kada se zna da je za vreme mobilizacije skupljeno 70.000 ljudi više nego što je trebalo, pa su pušteni kući“, ovako je između ostalog, o Beogradu i situaciji u društvu na početku Prvog balkanskog rata, pisao dopisnik sa ratišta za veliki nemački list „Berliner Tagblata“, pomorski kapetan Persijus.
„Beograd za vreme rata“, tekst kapetana Persijusa, prva je reportaža koja svedoči o društvenoj svakodnevici od kada je 8. oktobra 1912. godine zvanično otpočeo Prvi balkanski rat, a koja je javnosti bila dostupna u štampanom izdanju, tada najuticajnijeg i najčitanijeg dnevnog lista „Politika“.
Prvi balkanski rat vođen je između Balkanskog saveza (Crne Gore, Bugarske, Srbije i Grčke) s jedne i Osmanskog carstva (Turske) s druge strane, a završen je pobedom zemalja Balkanskog saveza. Ovaj rat bio je prvi veći sukob u Evropi od proglašenja nezavisnosti Srbije 1878. godine, ali i prvi ratni sukob širih razmera o kome su mediji izveštavali.
„Prvi balkanski rat nagoveštavao je brojne društvene promene i kao takav imao je veliki odjek u svetskoj javnosti, što je, donekle, i iznenadilo zaraćene strane“, napisao je u naučnom radu „Izveštavanje lista Politika u vreme Prvog balkanskog rata“ docent na Filozofskom fakultetu u Nišu Dušan M. Aleksić.
Pobeda u Prvom balkanskom ratu imala je mnogo veći značaj od vraćanja teritorija, smatra Aleksić, a kako kaže, to je bila šansa za politički, kulturni i ekonomski razvoj.
Za „Politiku“ ovo je bila prilika da od osnivanja lista, prvi put izveštava javnost o dešavanjima sa fronta. Tekstovi o aktuelnom ratu bili su u skladu sa političkom situacijom i interesima naše zemlje.
Na prvim stranama u „Politici“ objavljivali su se medijski sadržaji koji su donosili informacije i žive reči sa bojnog polja. Najčešće su to bili tekstovi o dešavanjima na svim linijama fronta, međunarodnim odnosima koje prati aktuelni rat, mišljenjima domaćih i inostranih zvaničnika o ratnim dešavanjima.
Ratni sukobi utiču na svakodnevnicu i diktiraju društveni i kulturni život građana. I mediji u uslovima rata menjaju svoju politiku izveštavanja, pa je tako „Politika“ od kada je rat objavljen 8. oktobra 1912. godine do sklapanja primirja u Londonu 17. maja 1913. godine kroz različite novinarske žanrove (vesti, izveštaje, članke, reportaže, feljtone) donosila informacije iz prve ruke i aktivno informisala čitaoce o dešavanjima na frontu.
„Politika“ uvela ratnu rubriku
Sve je više bilo rubrika u kojima se pisalo o aktuelnom ratu, pa je tako u prvim mesecima ratovanja u „Politici“ svakodnevno izlazila rubrika „Balkanski ratovi“, a da bi čitaoci bili upućeniji u aktuelne sukobe između Balkanskih zemalja i Osmanskog carstva, periodično su izlazile i rubrike koje su nazvane po ratištima.
„Politika“ je, razumljivo, u ovom periodu najviše objavljivala informacije sa terena u različitim formama, najčešće vesti i izveštaje, ali i novinarske članke koji su čitaocima pružili dublju analizu o ratnim dešavanjima.
Kada je u pitanju izveštavanje sa terena u Prvom Balkanskom ratu, dominirale su „vesti u nizu“, a to je čitaocima značilo da u svakom trenutku budu informisani o potezima sukobljenih strana u ratu.
„Politika“ je izveštavajući o ratnim uslovima pratila sam tok rata: objavu rata, privremeno primirje i nastavak rata sve do konačnog zaključenja mira u maju 1913. godine.
Ipak, čitaoci „Politike“ nisu bili uskraćeni da u ratnim izdanjima ovog dnevnog lista, s vremena na vreme, pročitaju i tekstove o društvenoj svakodnevici dok traje rat, kao i o kulturnom životu građana.
Društveni i kulturni život Beograđana u Prvom balkanskom ratu
„Politika“ je spremno dočekala rat. Iako je ovaj dnevni list pretežno pratio ratne sukobe i objavljivao tekstove u vezi sa aktuelnim ratom, čitaoci nisu bili uskraćeni za informacije koje su uticale na njihov svakodnevni život usled izbijanja rata.
„Bio sam iznenađen, kada sam video velike zgrade, široke, lepe ulice, dobro uređene dućane, u kojima se može nabaviti sve što treba civilizovanom čoveku. Električni tramvaji idu u mnogim pravcima. Kaldrma je najvećim delom rđava, ponegde užasna. U glavnim ulicama sad se radi na postavljanju drvene kaldrme. Automobila ima vrlo malo“, predočio je život u Beogradu kapetan Persijus.
Iz reportaže kapetana Persijusa, stiče se utisak da su Beograđani mirno dočekali rat. Ipak, ratna atmosfera je počela da se prenosi na sve sfere u društvu.
„U kafani gospoda sede satima za jednom šoljom kafe. Trezvenost je uopšte srpska osobina. Pijanstvo je velika retkost. Govori se za stolom, razume se, samo o ratu“, zaključio je kapetan.
Iako je sve naoko normalno funkcionisalo, u vazduhu se osećala težina koju rat nosi sa sobom.
„Sinoć sam gledao prolazak trupa. Celog dana padala je kiša. Na ulicama je bilo blato kakvo se jedva može zamisliti. Pri oskudnoj svetlosti nekoliko sijalica prolazile su stotine vojnika u sasvim prostoj sivoj uniformi“, opisao je kapetan prolazak trupa u centru Beograda.
Četu vojnika koji odlaze u rat pozdravljali su okupljeni građani, a iz vojničkih redova, kako je zabeležio kapetan Persijus, čulo se: „Ne brinite, mi ćemo vršiti svoju dužnost“.
Da je objava rata omela Beograđane u svakodnevnom funkcionisanju, a da beogradske opštine nisu bile spremne za rat, govori tekst „Svi radovi u Beogradu biće dovršeni“ koji je objavljen u periodičnoj rubrici „Iz opštine“, uoči početka rata.
„Beogradsku opštinu rat je zatekao u najnezgodnije vreme. Kaldrmisanje glavnih ulica još nije dovršeno; nekoliko sporednih ulica tek je raskopano; izgradnja osme deonice kanalizacije na Vračaru bila je u punom jeku kad je mobilizacija objavljena“, pisalo je u ovom tekstu.
S druge strane, dopisnik jednog engleskog lista doneo je sasvim drugačiju sliku turske prestonice s početka rata.

Foto: UNS
Strana u Politici na kojoj su objavljeni oglasi (foto: snimak ekrana digitalnog izdanja Politike – 13. oktobar 1912. godine)
„Beda u Carigradu“, bio je naslov teksta koji je predočio atmosferu u turskoj prestonici tada.
„Carigrad je pun bednika. Među njima ima tri vrste… prva vrsta – begunci i ranjeni vojnici; druga – siromašno stanovništvo koje skapava od gladi; treća – stanovnici ulica u kojima vlada kolera“, zaključio je izveštač sa terena.
Žene i deca su najviše patili, kako je napisano: „Žene su izludele od straha i gladi, deca nemaju više snage ni da plaču“.
Rubrika „Ženski svet“ i u vreme rata
Društvene, ekonomske, privredne, kulturne i zabavne teme nisu bile izvan fokusa uredništva „Politike“. Čitaoci su o ovim temama bili informisani kroz „vesti u nizu“, u rubrikama „Dnevne vesti“, „Razne stvari“, „Iz opštine“, „Pozorišta“, „Šala“, „Književnost i umetnost“.
Periodično, dok je sva pažnja javnosti bila usmerena na ishod rata, za žensku čitalačku publiku „Politika“ je objavljivala zanimljivosti o modi, lepoti i anegdotama iz ženskog sveta u rubrici „Ženski svet“.
U njoj su čitateljke, između ostalog, mogle da se informišu o novom modnom trendu iz Amerike.
Kultura i pozorište u ratu
Kulturni život u periodu Prvog balkanskog rata mogao se sagledati iz ugla pozorišta. Repertoari koje je „Politika“ objavljivala tokom rata pokazivali su da se kulturni život koliko-toliko odvijao neometano.
U rubrici „Pozorišta“, publika je bila informisana o predstavama u beogradskim pozorištima i bioskopima, dok su se na poslednje dve strane svakog izdanja objavljivali razni oglasi.
„Politika“, najstariji list na Balkanu, ali u periodu Prvog balkanskog rata relativno mlad list (osnovan 1904), uživao je veliki ugled i uticaj.
Tome su doprinela i istaknuta imena srpske književnosti poput Ive Andrića, Branislava Nušića, Miloša Crnjanskog, koji su potpisivali svoje tekstove u ovom listu.
Društveni život bio je podređen ratu, a mediji su, kako bi odgovorili na zahteve publike, menjali način izveštavanja.
„U ratu je istina prva žrtva“, reči su starogrčkog pesnika Eshila. To važi za svaki rat i za izveštavanje o njemu – prava istina često ostaje nedostižna u realnom vremenu.
Teskt preuzet sa: Udruženje Novinara Srbije