Blizu 5.000 pacijenata na dijalizi u Srbiji, među kojima je i 29-oro dece, suočava se sa ograničenim pravom na rad, slobodom kretanja i pristupom terapiji, dok broj transplantacija ostaje veoma nizak. Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, prosečan pacijent na dijalizi ima 62 godine. Unapređenje njihovog položaja kroz zdravstveni, socijalni i privredni sistem ključno je za njih, njihove porodice i društvo. Potrebna je hitna sinergija i društveni dijalog kako bi se osiguralo njihovo dostojanstvo i ravnopravnost.
Zaključci panel diskusije „Dostojanstvo za sve“, održane u organizaciji Udruženja „Donorstvo je herojstvo“, ukazuju na specifične izazove pacijenata sa nevidljivim invaliditetom, posebno onih na dijalizi. Na događaju su predstavljeni konkretni predlozi za unapređenje njihovog položaja i kvaliteta života.
Svetlana Đorđević, savetnica u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, istakla je značaj društvenog dijaloga u podizanju svesti i pronalaženju rešenja za osobe sa nevidljivim invaliditetima: „Neophodno je kontinuirano raditi na zakonodavnim promenama i unapređenju saradnje sa civilnim društvom kako bi se osigurala ravnopravnost.“
Prof. dr Slobodan Cvejić, predsednik parlamentarne grupe za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom, upozorio je na sistemske propuste: „Problem nevidljivog invaliditeta zahteva sistematski pristup i planiranje, kako bi se rasteretili porodice i zdravstveni radnici. Podizanje vidljivosti problema je prvi korak.“
Pacijentkinja Svetlana Knežević, koja je više od decenije na dijalizi, ukazala je na posledice lošeg planiranja: „Premeštanje dijaliznih centara iz Beograda u Batajnicu značajno otežava naš svakodnevni život i narušava kvalitet života.“
Iz Udruženja „Donorstvo je herojstvo“ najavili su da će predložiti društveni dijalog posvećen unapređenju položaja pacijenata na dijalizi, uz apel da se preseljenje dijaliznih centara preispita kako bi se poštovale potrebe pacijenata i međunarodne konvencije.
Statistika o niskom broju transplantacija i nedostupnim medicinskim sredstvima ukazuje na potrebu za prioritetnim delovanjem države. Položaj pacijenata na dijalizi simbolizuje širi problem ugroženih prava i neadekvatne podrške osobama sa invaliditetom u Srbiji.
