Home > KULTURA I ISTORIJA > RAHMANJINOV -životni i stvaralački put jednog od najvećih kompozitora dvadesetog veka

RAHMANJINOV -životni i stvaralački put jednog od najvećih kompozitora dvadesetog veka

Segrej Rahmanjinov na ljuljašci

Sergej Vasiljevič Rahmanjinov bio je jedan od najpoznatijih kompozitora, dirigenata i pre svega pijanista s kraja 19. i početka 20. veka. Rođen je u Semjonovu, malom mestu blizu Novgoroda, ali je pogrešno navodio mesto rođenja kao Onjeg, jer se njegova porodica preselila tamo na imanje kada je mladi Sergej imao četiri godine.

Muzički počeci

Rahmanjinov je potekao iz oficirske porodice i očekivalo se da će nastaviti da se bavi „porodičnim zanatom“, međutim njegov veliki muzički talenat (i činjenica da je njegov otac napravio ne tako briljantne finansijske odluke, i time onemogućio skupo školovanje za sina), menja te planove. Zbog nezavidne novčane situacije porodica se seli u Sankt Peterburg, gde mali Serjoža kreće na konzervatorijum na studije klavira. Ubrzo nakon toga, otac i majka mu se razilaze, otac odlazi u Moskvu, a majka, Lubov Petrovna Butakova, ostaje da se sama brine o deci u Sankt Peterburgu.

Dok je Lubov Petrovna bila zauzeta brigom o deci i jedva krpila kraj s krajem, mladi Sergej je zapostavljao svoje studije i dobijao loše ocene (osim iz časova klavira, na kojima je mogao da blista bez mnogo muke), pa ih je prepravljao u knjižici i skrivao istinu od majke, koja je bila prezauzeta da bi primetila njegovu obmanu. Sergej je lagao o ocenama kako mu majka ne bi zabranila da ide da letuje kod babe, koju je mnogo voleo.

Međutim, pošto smo svi svesni da takve sitne laži nisu baš održive, realne ocene su izašle na videlo i majka ga je, na preporuku rođaka Aleksandra Silotija, poslala u Moskvu da uči pod okriljem cenjenog profesora Nikolaja Zvereva. Sergej se radovao što će barem u Moskvu ići sa sestrom Jelenom, koja je takođe bila muzički nadarena i upoznala ga sa delima Petra Iliča Čajkovskog, ali ona nažalost, te 1885, umire.

Sergej Rahmanjinov, 10 godina, Sankt Peterburg (Foto: en.wikipedia.org)

Boravak u Moskvi

Poglavlje njegovog mladog života koje je proveo u Moskvi sa Zverevom je bilo ispunjeno danonoćnim vežbanjem koje je počinjalo u šest ujutru. Zverev je njega i još dva studenta primio na stan, obezbedio im smeštaj, hranu i odeću bez da je za to tražio isplatu, ali je zauzvrat zahtevao da on bude taj koji će odlučivati o svemu vezanom za njihove živote dok su tu. Bio je strog profesor, koji je zahtevao vojničku disciplinu. Nije štedeo na njihovom muzičkom obrazovanju i obezbeđivao im je karte za koncerte na koje su dečaci bili obavezni da idu, kako bi im se razvio muzički ukus. Nedelja je bila rezervisana za kućne „nastupe“, na koje bi Zverev zvao ugledne ljude i muzičare, među kojima je bio i Čajkovski, za koje bi učenici svirali. Zverev nije dozvoljavao da bilo ko od gostiju svira nedeljom, osim ako je to u svrhu demonstriranja neke tehnike ili saveta za mlade pijaniste. Tog dana za sve što bi momci odsvirali profesor bi rekao da je odlično.

Nikolaj Zverev (Foto: en.wikipedia.org)

Vreme studija, i uopšte život u Rusiji, za Rahmanjinova kao kompozitora bio je najplodniji period. 1891. komponuje svoj prvi koncert za klavir, a 1892. kao diplomski rad iz kompozicije piše operu iz jednog čina „Aleko“, za koju je nagrađen zlatnom medaljom za kompoziciju. Čajkovski je prisustvovao premijeri u Boljšoj teatru i pohvalio Rahmanjinova i njegov rad. Iste godine komponuje i jedno od svojih poznatijih dela, Prelid u cis-molu.

Kreativna blokada i depresija

Uspešan period za Rahmanjinova traje sve do 1897, kada se premijerno izvodi njegova prva simfonija i završava se katastrofalno. Kritičari su je razapeli kao Isusa na krstu, a navodno je dirigent, Aleksandar Glazunov (koji je inače bio alkoholičar, ako je verovati Šostakoviču koji je rekao da je dirigent na časovima iza stola držao bocu alkohola i pio na slamku), bio pijan za vreme premijere, što svakako nije pomoglo izvođenju.

Debakl sa premijerom prve simfonije, plus pritisci crkve koja mu nije dozvoljavala da se oženi rođakom Natalijom Satinovom, izazvali su kod Rahmanjinova depresiju i kreativnu blokadu. Tri godine ništa nije komponovao. Čak se konsultovao sa Lavom Tolstojem oko svog problema, ali mu on nije mnogo pomogao.

Vraćanje komponovanju u velikom stilu – koncert za klavir br. 2

1900. odlazi kod lekara Nikolaja Dala, koji mu predlaže hipnoterapiju i potpornu psihoterapiju. Kroz par meseci Rahmanjinov je rekao da počinju da mu dolaze nove muzičke ideje, i naredne godine komponuje jedno od svojih najpoznatijih dela, klavirski koncert br. 2, koji posvećuje upravo Dalu. Ova kompozicija je popularizovana kada je iskorišćena u filmu „Kratki susret“ iz 1946, ali i vek kasnije, u filmu „Dnevnik Bridžet Džouns“, gde se čuje njegova tema u verovatno svima poznatoj pesmi „All by myself“ u izvođenju Selin Dion.

Ženi se rođakom Natalijom Satinovom, 1902. godine,  posle trogodišnje veridbe, uprkos pritiscima od strane crkve, sa kojom je bio do kraja života. Zajedno su proputovali Evropu i Ameriku na Rahmanjinovim turnejama i izbegli u SAD posle Oktobarske revolucije. Imali su dve ćerke, Irinu i Tatjanu.

Iako primarno pijanista i kompozitor, Sergej Rahmanjinov je bio poznat i kao odličan dirigent. 1904. postao je dirigent u Boljšoj teatru, i na toj poziciji je bio dve godine, nastupajući preko 90 puta.

Nakon velikog uspeha koji je doživeo sa drugim klavirskim koncertom, Rahmanjinov se odvažio i komponovao svoju drugu simfoniju, koju je završio 1908. Ona je postala verovatno njegovo najsjajnije orkestarsko delo. Ovim je konačno uspeo da se u potpunosti oslobodi straha od komponovanja i povrati veru u sebe i svoj rad.

Emigracija u SAD

Prvi susret sa Amerikom je imao na turneji 1909/10. godine, koja se pokazala kao veoma uspešna i učinila ga veoma popularnom ličnošću. Nakon povratka sa turneje, dobio je poziciju potpredsednika Carskog ruskom muzičkog društva, međutim napustiće ga dve godine kasnije, navodno jer je saznao da je jedan muzičar otpušten samo zato što je Jevrejin.

Kako se situacija u Rusiji zahuhtavala, a revolucija je bila na pomolu, porodično imanje je konfiskovano od strane revolucionara. Rahmanjinov se zakleo da se tamo više neće vraćati. U to vreme bilo teško napustiti državu bez posebnog razloga i dozvole, ali srećom Sergej je dobio ponudu u Skandinaviji održi deset recitala, koju je on prihvatio, spakovao porodicu i otišao. U ovom periodu počeo je veoma intenzivno da vežba, razvija tehniku i širi svoj repertoar, kako bi mogao dovoljno da nastupa kako bi prehranio porodicu. Za vreme ove ture je dobio 3 ponude iz Amerike, međutim sve ih je odbio. Na kraju je ipak uvideo da su Sjedinjene Države finansijski najisplativije.

 

Sergej Rahmanjinov (Foto: Staatsarchiv Luzern, FDC 132/5793)

Narednih 25 godina života je proveo u Americi. Što se tiče kompozitorske karijere, količinski nije bila toliko plodna – za 25 godina je napisao svega šest kompozicija, rekavši da je u Rusiji ostavio volju za komponovanjem (doduše, jedna od njih je poznata Rapsodija na temu Paganinija, tako da možemo da kažemo da je bio produktivan). U SAD je bio primarno pijanista. Proputovao je SAD zajedno sa kompanijom Steinway and Sons, koji su mu ponudili da sa prati njihove instrumente na turneji i drži nastupe. Ova saradnja je trajala do kraja njegovog života.

Dobar deo svog vremena je provodio u Švajcarskoj, gde je izgradio vilu, u kojoj je odmarao i komponovao (tu je i završio Rapsodiju na temu Paganinija).

Privatno se družio sa raznim muzičarima, među kojima su bili i Igor Stravinski i Vladimir Horovic (komšija na Beverli Hilsu)

Umro je od agresivnog oblika melanoma, samo dva meseca nakon što je zvanično postao državljanin Sjedinjenih Američkih Država i četiri dana pre svog 70. rođendana. Želeo je da bude sahranjen u Moskvi gde su sahranjeni Skriabin, Tanajev i Čehov, ali je Drugi svetski rat to onemogućio, tako da je sahranjen u američkoj saveznoj državi Njujork, u mestu Valhala.

 

 

 

 

You may also like
Segrej Rahmanjinov na ljuljašci
RAHMANJINOV: INSPIRACIJA JEDNOG MUZIČKOG GENIJA

Leave a Reply